Marketinška zona genijalnosti

Kažu da što čovjek može zamisliti, može i napraviti. Onaj koji mašta je pak bliže ostvarenju od onoga koji reže sve luckaste izdanke iz svoje glave. Da bi vizionar postao trendsetter mora pustiti viziju iz sebe da plovi, da se ostvaruje. Ta kreativna potreba su kao uzde jakoga i neobuzdanog vranca, koji snažno trza i čupa tlo još dok je u mjestu, pripremajući se da bude uskoro pušten. Ne treba se ograničiti ta njegova sloboda i zaustaviti nalet energije koja nosi i inspirira sve oko sebe. Želi biti poslan u beskrajna prostranstva. Naprosto, želi osloboditi nakupljenu, napetu i sirovu snagu.

Vizionare današnjice, kao i one iz povijesti, obično kada su dolazili s „ludim“ idejama, jednako su tako i smatrali. Otpor javnosti je prvo što bi se javljalo kod nečega nepoznatog, koji je obično toliko žestok da bi se i sam vizionar u jednom trenutku zapitao —Pa zašto mi ovo sve treba?! Na prekretnici, što bismo u ekonomiji nazvali prijelomnom tačkom, dešava mu se promjena. Vjerovatno je u njemu prevagnuo onaj još jedan, posljednji pokušaj da ipak vidi šta se krije iza horizonta, onaj koji je bio presudan da stvari krenu svojim pravim putem. Iako na granicama izdržljivosti, uložio je onaj posljednji atom snage da nešto uspije. I uspijeva. Radoznalost je ponekad snažan motivator, a upornost garant uspjeha.

Čest zahtjev na stolu jednog marketara je „želim nešto novo, inovativno, jedinstveno, nešto što javnost do sada nije imala priliku da vidi“. Sve to obično biva propraćeno prodajnim planovima i težnjom za osvajanjem većeg dijela tržišta, na osnovu kojega „možemo očekivati stabilne prihode i kontinuiran rast i uspjeh“. Ciljevi su jasni, iako lako izrečeni ne znače jednako i ostvarivim. Postavljaju se od naručioca određene granice i okviri dokle to marketing može u stvarnosti ići, koji su često komunicirani u samom startu. Ograničenje se obično javlja kao posljedica nedostatka jednog ili oba resursa – vremena i novca. Ali, za dobru ideju svi su spremni da prekrše postojeće okvire i pravila, pisana i nepisana. To često ciljamo, a to nije lako i ne može se postići svakoga puta.

Za „Outside the Box“ je potrebno povjerenje

Otvorenost prema novom i drugačijem treba biti iskonska, u srži poslovne vizije. To je preduvjet za inkubator sjajnih ideja. To je plodna zemlja za bacanje sjemena, iz koje ćemo u određenom trenutku požnjeti ono što smo sijali i prethodno brižno njegovali. Upravo izlaskom „izvan kutije“ (op.a. okvira) dolazimo u zonu genijalnosti, gdje je sve moguće. To priželjkuju svi umjetnici, zagovornici slobodne misli, svi oni s nekonvencionalnim idejama, potom svi marketari koji će kreirati potrebu koja nije ni postojala, ali prvenstveno čineći naše živote sretnijim s nevjerovatnim rješenjima koja nam donose.

Tako dolazimo do sigurnosnog osigurača. Da bi klijent, vlasnik ili CEO, prepustio kormilo svoje kompanije agenciji, saradniku marketaru ili internom marketinškom timu, potrebno je ogromno povjerenje. Povjerenje se obično stječe saradnjom, kroz nekoliko zajedničkih poslova koji su uspješno završeni. Potrebno je strpljenje.

Jedne prilike, na upit zašto sam pod tolikom supervizijom i kontrolom u planiranju, budžetiranju i realizaciji marketinških aktivnosti – dobio sam odgovor da je potrebno da radimo bar tri godine, kako bi mi bio prepušten budžet „pa da radiš kako ti misliš i želiš!“. Izgledalo je grubo, bez minimuma iskazanog povjerenja, bar onog kurtoaznog za početak saradnje. Ali je ipak bilo iskreno. Dugo sam o tome razmišljao. Riziku se izlaže i druga strana, pogotov što danas jedan negativan komentar na društvenim mrežama može pokrenuti lavinu i stvari u potpuno drugom smjeru.

Veži konja gdje ti aga kaže!

Vranac je vezan. Uzaludno trza glavom i struže tlo ispod sebe. Sijevaju varnice ispod potkovica, ali naprijed se ne može. Takav je osjećaj kada ste zasjenjeni sjajnom idejom koja nije mogla daleko prijeći od vaših usta i ušiju onih kojima je pitchujete. Proglašena jeste drugačijom, a vi je smatrate genijalnom, onom kojom se kreiraju novi trendovi, a ne samo slijepo slijede. Želite pozicionirati brend, kompaniju pa i sebe kao nekoga ko određuje standarde u industriji. Nažalost, ideja biva odbijena pa morate potom smisliti nešto konvencionalnije ili društveno prihvatljivije te ostati isti kao i ostali.

Mladi marketar je pokidan, gubi vjeru da će jednog dana napraviti nešto veliko. Propituje poziv koji je odabrao. Zreliji marketar je to prošao nekoliko puta. Izazovi su ga oblikovali. Ideju prezentira, ali ga više ne lomi ako ne bude prihvaćena, jer je odbijanje postala njegova svakodnevnica. Ima spremnu ideju u rukavu i za „agu“. Upravo je ova poslovica nebrojeno puta izašla iz mojih usta, ali i obilježila neke od mojih ranije provedenih marketinških aktivnosti. U početku je bilo poražavajuće, kasnije se čovjek navikne i pronađe smisao u svemu tome. Obično bih prezentirao to „Vidite, ovako kaže struka i iskustvo, i stojim u potpunosti iza toga. A ovo… ovo je ako baš insistirate na svom prijedlogu i uobičajenim rješenjima. I rezultat će biti uobičajen, OK?„. Nema kidanja, i svi mirni.

Marketinška genijalnost počinje tamo gdje grubi okviri nestaju. Provjerimo kolike smo zidove oko nas postavili, pa ne možemo poviriti preko i bar pokušati opservirati nešto što je drugačije? Samo slobodan um daje genijalna rješenja. Oslobodimo se, učinimo naš brend slobodnim, a potrošače sretnim i ispunjenim! Svako želi pripadati nekoj super priči i skupini.

***

Naslovnica članka/Image by Freepik