Misli globalno!

Visoke ambicije su dobre, ali nerealne nisu! Dobro je da imamo jasnu viziju, a potom i detaljno isplanirani put kojim želimo ići. Dobro je da imamo krajnji cilj. Vodilju u našim svakodnevnim aktivnostima. Međutim, za daleko putovanje je potrebna još bolja priprema, što veći ranac na leđima, a resursa… – onoliko koliko god možemo ponijeti. Jer povratne karte nema.

Kao u našim životima i kod proizvoda ili usluga postoji tzv. „životni ciklus“, počev od uvođenja, preko rasta, do zrelosti i konačno do opadanja. Važno je identificirati i razumjeti fazu u kojoj se nalazimo, te postupati u skladu sa situacijom u kojoj se nalazimo. „Djeluj lokalno, misli globalno!“ fraza je koja nas potiče da posmatramo širi kontekst poslovanja, ali za globalno pozicioniranje je potrebno više od puke želje i izjave.

Početne faze podrazumijevaju postavljanje temelja snažne organizacije koja će omogućiti našem produktu stabilnost i kontinuitet, a u tim fazama teško da ćemo biti spremni za globalnu bitku. Ako ne posjedujemo inovaciju, jedinu koja rješava određeni problem na zemaljskoj kugli, samo mi i niko više – onda smo samo jedan u nizu „već viđenih“, pa je potrebna drugačija strategija pozicioniranja i diferencijacije od globalne konkurencije.

Balkanska lokalizacija

Posmatrati svjetske trendove i donositi ih na domaće ili regionalno tržište znači imati toliko snažan i brend kojem se vjeruje, da bi bio onaj koji se slijedi. Biti trendsetter na domaćem tržištu je zaslužena privilegija. Umjesto globalne težnje, nekada je uspjeh zapravo pred nosom. Potrebno je prvo ojačati u kolijevci prije prvih koraka u vanjskom svijetu.

Regionalno tržište je postalo poligon za trening, polje rasta i razvoja, naša kolijevka. Nekako, kao da je potrebno tih dvadesetak miliona stanovnika nekadašnjeg ex-yu tržišta kako bi se organizacioni procesi i kapaciteti pripremili, a potom ojačali prije nastupa na širem tržištu Evrope i svijeta. Region, iako segmentiran lokalnim specifičnostima, ipak nudi dobru šansu za rast i razvoj u fazi uvođenja i rasta životnog ciklusa proizvoda. Nekada su samo blage prilagodbe dovoljne da budete prihvaćeni od kupaca na tržištu susjednih zemalja. Nekadašnji ex-yu love brand status, održava se još uvijek na račun nostalgije, a može dodatno ubrzati prelazak u narednu, napredniju fazu ciklusa. Ne može se sa sigurnošću precizirati do kada će ova pogodnost trajati, ali čim prije treba iskoristiti sve ponuđene prilike.

Naši brendovi, koji ne posjeduju globalnu inovaciju u rukama, ne trebaju zaboraviti moć regionalnih kupaca, zajedničke vrijednosti i sličnosti koje njegujemo i dijelimo. U svom globalnom pozicioniranju, imaju priliku napraviti tu međufazu regionalnog pozicioniranja i konsolidacije prije izlaska na svjetsko tržište.

Zašto? Zato što je potrebno, za prvu kupovinu i uzimanje u obzir, srušiti stigmatizaciju porijekla naših brendova te osvojiti srca svjetskih kupaca koji ipak daju preferencije pojedinim zemljama liderima na tržištu. Kako to uraditi? Pa trebamo prvo posložiti sve segmente našeg poslovanja te resursno ojačati za globalnu utrku.

Pitanje porijekla

— Odakle je ovo? Iz Italije? — upita gospođa tik pred plaćanje.

— Ne, iz Bosne i Hercegovine! — uslijedi odgovor blagajnice, nakon kojega ova prva damski odloži produkt i napusti trgovinu.

Ovo je jedan u nizu stvarnih događaja iz EU. S druge strane, jedan naš bh. brend je prihvaćen na tržištu Srbije i to bez potrebe pretjerane jezičke lokalizacije, s porukom da je upravo u tome njegov šarm, što i pakiranje tog proizvoda sa sobom ponosno donosi i nosi.

Porijeklo brenda i predrasude oko porijekla su dodatna prepreka, a nekima opet prilika za globalno prepoznavanje i pozicioniranje. Nije ista startna pozicija start-upa s Balkana u poređenju s onim izvan. Ako modni brend dolazi iz Francuske ili Italije, on vrlo brzo postaje novo globalno otkriće i senzacija, bar za to umnogome ima veće šanse. Ako je novi brend i automobil proizveden u Njemačkoj, kvaliteta i dugotrajnost se ne propituje.  Sreća, Rimac je počeo rušite neke predrasude i prezentirati kompetencije ljudi i s ovih prostora u toj branši.

Nadalje, kada iza elektronskog uređaja stoji Japan ili Južna Korea, taj brend pobjeđuje u dilemi šta odabrati kada imamo na pladnju više njih, pa čak iako ćemo ga nešto skuplje platiti. Znamo da je oznaka PRC kod nas uglavnom sinonim za „to radi samo 15 minuta“, iako ovu veliku i izranjajuću tehnološku silu nismo upoznali u pravom svjetlu. Naši privrednici koji su imali priliku posjetiti ovu ekonomiju, svjedoče da smo mi zapravo krivi što tražimo na dnu produkte, one najjeftinije, koji su ionako osuđeni na propast, pa ih samo mi i nama slični držimo živim.

Pravo pitanje je zašto se porijeklu vjeruje i zašto uvijek dajemo preferenciju poznatom brendu od onoga koji to nije? Vratimo se nakratko u prošlost. Mnogo godina, života i truda je uloženo u brendove da postanu to što danas jesu. Toliko je ponovoljenih procesa i plaćenih grešaka da bismo imali određeni kvalitet kojem se vjeruje. Vrijeme je zapravo donijelo iskustvo, a iskustvo kvalitet.

Dovesti proces do savršenstva

Američka auto industrija je 70-ih kaskala za japanskom. Trebalo im je određeno vrijeme, nakon što su Japanci ostvarili veliki prodor i uspjeh na njihovom tržištu, da shvate i prihvate egzistenciju naprednog proizvodnog sistema Toyote, koja je vrlo brzo postala etablirani brend – i to globalno. Brend gdje je kvalitet bez premca uvijek bio i ostao imperativ. Spominje se, svojevremeno, da se dio na proizvodnoj traci, koji se nije mogao uklopiti iz prve, odmah odbacivao, a ne „na silu“ gurao u komponente automobila, trošeći pri tom dragocjeno vrijeme u nebrojenim pokušajima. Zatim bi se nadležna služba pozabavila s tim da svaki dio savršeno odgovara i da se uklapa tamo gdje i kako treba. Prostor i tolerancija za grešku gotovo da nisu ni postojali.

Došao je eto i naš Yugo do Amerike. Iako je imao sjajnu kampanju i prednarudžbe, pa je izgledalo da će „pomesti“ segment malih automobila  – uspjeh i rast se nisu desili. Već nakon prve kupovine američki kupci su se uvjerili u ne tako dobar kvalitet, što se brzo razglasilo, pa je američka podružnica vrlo brzo došla do pred samo gašenje. Bilo je tu i nekih izvozno/uvoznih barijera, pa kurs dolara, pa nam sve „novo i nismo to očekivali“, standardno, i tako redom… Pogodovale su i neslavne devedesete, bez ikakve sumnje.

Pouka je da se moramo prodrmati nakon decenija griješenja te raditi na kvaliteti procesa koji će dovesti do kvalitetnog proizvoda ili usluge, kako kod velikih kompanija, tako i kod onih mikro, do 5 uposlenih. Možemo i trebamo analizirati uspjehe i padove velikih, stoljetnih brendova, pa izvući određene zaključke. Ne možemo se više oslanjati na efekat sreće u globalnom pozicioniranju. Nehotični uspjeh nije održiv, niti je pravilo. Trebamo se fokusirati i specijalizirati za određene oblasti, počev od potražnje i formiranja specijalista u biznisu, a ne balkanskih sveznalica.

Dijamanti su kod kuće

Ovo je poznata izjava Dine Merlina, s jednog davnog koncerta o tome kako tragamo za nekim savršenstvom van naših granica, a zapravo ne primijetimo dijamante kod kuće, u našim rukama. Temelje uspjeha je potrebno postaviti u vlastitim kompanijama, među uposlenicima, procesima, pravilima, zatvaranjem kruga, tj. putanje proizvoda ili usluge od nastanka pa do izbora kvalitetnih dobavljača i kanala prodaje. Ne možemo preskakati proces, tj. nastupiti na tržištu a unutar sebe ostati nesređeni. Tome nas i uče višestoljetni brendovi na koje se ugledamo ili se želimo takmičiti s njima.

Tržišna ekonomija nagrađuje kvalitetu, a kažnjava neuspjeh. Tako je sve više balkanskih vizionara koji tragaju za znanjem i izvrsnosti, pronalaze i ljubomorno čuvaju i nagrađuju svoje uposlenike, poboljšavaju živote kupaca te osnažuju i podržavaju poslovne partnere. Ovaj trend, iako još uvijek u povoju i sporadičan, ipak daje nadu u neko novo, blistavo poglavlje, nove ekonomske uvjete i podržavajući ambijent za ulaganje i materijalizaciju sjajnih poslovnih ideja na našim i s naših prostora.

Prethodno objavljeno: Brend Magazin

***

Naslovnica / image Envato