Spremi se za budućnost

Umjetna inteligencija već dugo je prisutna u našim životima. No, njenom ubrzanom razvoju svjedočimo u posljednjih nekoliko godina, kada je svako od nas, pa i najveći laik u toj oblasti poput mene, u prilici da dođe u direktni dodir sa nekim od softvera, poput Chat GPT-ja, te tako osjeti sve čari i prednosti umjetne inteligencije.

Kao što to obično biva, a čemu nas i historija uči, nijedan razvoj nije moguć bez određenih izazova, pitanja i sumnji. Dovoljno je otići u našu blisku prošlost, pa vidjeti koliko je bilo sumnji kada se pojavio internet. Rijetki su bili oni koji su na samom početku mogli prepoznati sve njegove prednosti.

Kao što je tada bilo onih koji su mislili kako će internet ugroziti neke poslove, tako i danas postoje oni koji misle da će umjetna inteligencija ugroziti, ne samo poslove, nego i čovjeka. Mislim da je rano o tome davati konačne sudove. No, ipak vjerujem da nema razloga za strah. Pa do danas su mnogi poslovi, koje smo nekada ranije poznavali, nestali. Ali su ih zamijenili neki novi. Dakle, svijet se mijenja i promjene su neminovnost.

Međutim, siguran sam da jedan segment, vještina, dio čovjekova bića, nikada neće biti zamijenjen, odnosno da neće nestati. To je ono što u čovjeku postoji od njegova postanka – riječ, komunikacija, govor.

Pa, i robot danas može da govori, kazat će neko cinično. Može. Ali, da li je govor samo puko prenošenje riječi i informacija? Nije. Ono što je odlika čovjeka i čovjekovog govora, jeste emocija.

Ono što govor i komunikaciju čini vrijednom, odnosno ono što čini da govor ne bude puko prenošenje informacija, jesu emocije. Emocije i način na koji se poruka prenosi potpuno mijenjanju značenje te poruke. Dakle, u komunikaciji treba da budemo sve suprotno od robota – suosjećajni, obazrivi, otvoreni, strpljivi… Ako u komunikaciji budemo kao roboti, onda naše riječi mogu izazvati reakcije koje ne želimo, pa čak i ako smo dobronamjerni.

Prije nekoliko dana jedna izjava izazvala je salvu negativnih komentara i osuda na društvenim mrežama. Osoba je izjavila kako mladi ljudi, parafraziram, ne treba da bježe od toga da rade besplatno jednu godinu. Izjava kao izjava uopće nije sporna. Znam mnoge mlade ljude koji su radili džaba, ili skoro džaba (i ja sam jedan od njih), jer su željeli da steknu novo znanje, prvo radno iskustvo. Istina, u mome slučaju, bio sam na budžetu roditelja, pa sam sebi mogao priuštiti da radim za mali iznos novca.

Dakle, sama izjava nije uopće problematična. Problematičan je ton izjave, način na koji je izrečena. I to je ono što je izazvalo reakcije slušalaca. Iz tona i načina na koji je izjava rečena stiče se dojam da mlada osoba mora da radi besplatno godinu dana, da je bezobrazna ukoliko to ne želi, da nema pravo da se žali, itd… Bez obzira što mislim da je bolje džaba raditi, nego džaba ležati, u meni se ipak javlja revolt.

Kada nastupate, budite svjesni teme o kojoj govorite. Neke teme su vrlo osjetljive i ako ne pazite, mogu izazvati reakcije koje ne želite.

Kada govorite o takvim temama, uvijek je dobro govoriti iz vlastitog iskustva i pustiti da iskustvo govori za vas. Ne žurite sa zaključcima i poentama. Ispričajte kako ste vi radili besplatno godinu dana. Neće biti potrebe da publici govorite kako to i oni treba da urade. Shvatit će sami šta im poručujete.

Lično iskustvo je izuzetno važan faktor, ako s publikom dijelite neku priču. To je ono što samo čovjek ima. Zato će govorništvo, javni nastup, način prenošenja poruke ostati važni i u budućnosti. Jer, ljudi žele emociju, žele čovjeka pred sobom, žele da čuju iskustvo “iz prve ruke”.

Stoga, ko bude znao da komunicira i prenosi poruku, bit će u prednosti.

***

Naslovnica/Image by Markus Winkler