Koja otvorena riječ o vježbanju i treningu

Duh vremena u kojem živimo nam nalaže to da su neophodni određeni dodaci ili stručnjaci koji će nam unaprijediti kvalitetu života. Ništa bolja situacija nije ni kod kretnog zdravlja, čak je možda i gora u odnosu na neke druge sfere života, jer mediji i društvene mreže su pune kretnih trendova poput programa za vježbanje, trčanja maratona itd. I sam sam trener, ali ću evo napisati jednu stvar koju ni jedan trener ne bi napisao, il’ bar većina: mi treneri ne bismo imali posao da čovjek živi na selu u kontaktu s prirodom.

Na žalost po zdravlje savremenog čovjeka, on ne živi u kontaktu s prirodom, a kao bonus na sreću trenera (fitnessa), pod uticajem tehnokratije, kao jedino neprikosnoveno rješenje nalaže se neki fitness program. Fitness programi se od sedamdesetih ili kraja šezdesetih godina mijenjaju, shodno tržištu. Šta su ustvari fitness programi? Ukratko rečeno, proizvodi koji su namijenjeni za određeno tržište. Kako se tržište mijenjalo tako su se mijenjali programi. Nažalost trendovi se nisu mijenjali na osnovu zdravstvenih benefita, nego na osnovu trendova nametnutim „marketinškim trikovima“.  E sad, ono što bi trebalo da bude motiv svakom rekreativcu jeste da ima što bolji kvalitet života, odnosno što kvalitetnije starenje. Živjeti se može i na aparatima, a

bitno je kvalitetno živjeti.

Jedan veliki problem je to, kada iz nekog kretno pasivnog života počnemo raditi bilo šta, što se instant počnemo osjećati bolje. Naravno to se dešava u samom početku, ali kasnije one negativne pojave izlaze na vidjelo, ili se vježbači jednostavno „lažu“ da im je dobro od te aktivnosti. To otvara trenerima, koji i nisu baš referentni, jako veliki prostor da se bave nečijim zdravljem. U pravilu trener koji ima najbolji marketing je i najuspješniji trener, odnosno trener koji najviše prodaje svoje usluge.

Šta kaže struka?

Prije nego počnem o tome šta kaže nauka, bitno je da klasificiramo vidove kretanja. Imamo treniranje, aktivnosti i vježbanje. Treniranje je kada obavljamo određenu radnju bez svrhe i bez kognitivne uključenosti, a pokreti nisu sofisticirani i precizni. Vidovi treniranja su različiti vidovi aerobika, zumbe i sl. Metodička forma u kojoj se realiziraju treninzi aerobika je takva da trener vježba ispred vježbača, što u praksi ne daje mnogo prostora za kretnu edukaciju. Ako u sali imamo dvadeset vježbača, sa sigurnošću većina njih i ne izvodi pokrete u kvaliteti kao trener. Satanizirah aerobik u ovom primjeru, ali naravno, bolje je i „aerobik“ upražnjavati nego ležati kod kuće. Imamo tu i društveni aspekt treninga, jer poslije treninga se kafa pije, pa imamo priliku za unapređenje socijalnog života, ako ništa.

Da se vratimo temi i struci. Aktivnosti ciklične radnje su hodanje, trčanje, plivanje i puzanje. Doktori, posebno kod nas, često iskaču iz svog opusa djelovanja, pa favoriziraju aktivnosti, posebno hodanje i plivanje. Tako znaju reći ako te boli ruka – plivaj, ako te boli glava – plivaj, ako te bole leđa – leđno plivaj! Plivanje ispade rješenje većine problema savremenog čovjeka, no istina je drugačija.

Kod treniranja i upražnjavanja navedenih aktivnosti jedan veliki problem je to što kretno nismo involvirani dovoljno, pa su naše kontrakcije relativno niskog intenziteta, te posljedično ne angažiramo svoje mišiće u mjeri u kojoj bi to trebalo (izuzeo bih tu puzanja). Takvim kretnim aktivnostima svojim hormonima šaljemo informaciju da nam ne treba toliko mišića, te ih tijelo počne razgrađivati. To znači da mi ubrzavamo svoje starenje ovim vidom kretanja, jer ubrzavamo proces opadanja mišićne mase što je sastavni dio starenja. Naravno, postoji način kako se to može spriječiti, što navodim nešto kasnije u tekstu.

… biti involviran i tijelom i duhom.

Vježbanje je svrsishodna kretna aktivnost, vježbamo boks, karate, judo, vježbamo kada igramo košarku ili nogomet. Naše kretnje imaju svrhu, udaramo, branimo se, bacamo loptu, hvatamo, šutiramo, a sve to da bismo ostvarili određen cilj – pobijedili u borbi ili igri koju igramo. Nešto slično navedenome je i vježbanje joge. U svemu tome smo involvirani i tijelom i duhom. Je li to ono što je sada najbolje za naše tijelo? Nije! Nije još.

Jeste li čuli za funkcionalni trening?

Pojam funkcionalnog treninga je relativno mlad pojam na našem tržištu i često me pitaju za pojašnjenje šta je to? Funkcionalni trening je kondicijski trening za nesportaše, odnosno rekreativce. To zaista jeste. Sportaši vježbaju na sličan način i sa sličnom filozofijom, s tim što se kretne aktivnosti sportaša za pojedine sportove razlikuju od rekreativaca. Dodatak njihovom funkcionalnom treningu jesu specifične vježbe koje imaju cilj da poprave izvedbu ili preveniraju eventualne povrede, specifične za taj sport.

Naše tijelo ne prepoznaje mišiće, nego prepoznaje pokrete.

Svaki funkcionalni trening treba obuhvatiti osnovne pokrete ljudskog tijela uz dodatne vježbe. Osnovni pokreti ljudskog tijela su čučanj, pregib u kukovima, guranje i vučenje, pod različitim uglovima te i rotaciju i antirotaciju. Sve od navedenih pokreta vježbač treba da “nauči” odnosno da zna zakonitosti izvođenja svakog od pokreta, posebno s određenim trenažerima. Ustvari, funkcionalni trening jeste vježbanje u pravom smislu riječi, svrsishodno korištenje osnovnih pokreta. To je ono što bismo radili da živimo na selu, podizali bismo određen teret s podloge iz čučnja ili iz pregiba kukovima, potiskivali ga ili vukli, ili možda pravili rotaciju koseći travu i automatski antirotaciju. Tada ne bih trebao, niti imao priliku pisati ovaj tekst. Jedna bitna činjenica koju trebamo uzeti u obzir jeste to da naše tijelo ne prepoznaje mišiće, nego prepoznaje pokrete, mi kada se spustimo npr. u čučanj, ne znamo koji mišići sve rade i na koji način, ali znamo da smo izveli čučanj.

Jedna od studija prestižnog instituta za zdravlje u Njemačkoj je imala cilj istražiti uticaj različitih aktivnosti na zdravlje ispitanika dobi od 45 do 55 godina. Istraživanju su bile podvrgnute četiri grupe ispitanika. Jedna  grupa je trčala pola sata do sat, druga grupa je plivala dvadeset do četrdeset pet minuta, treća grupa je vozila bicikl, dok je četvrta radila vježbe osnovnih pokreta tijela s utezima. Treninzi su se održavali tri puta sedmično, s trajanjem od maksimalno četrdeset pet minuta. Rezultati istraživanja su pokazali da su najbolje efekte na zdravlje ispitanika ipak imale vježbe s otporom i to maksimalnim ili submaksimalnim.

Poruka za sve koji rekreativno trče polumaratone, maratone, rekreativne trke od pet hiljada metara, jeste da obavezno u svoju pripremu uvedu rad s utezima, odnosno da amortizuju loš uticaj “samo trčanja”. Svi vrhunski dugoprugaši vježbaju tako, a mnoge studije poput navedene evo to i dokazuju.

Ako volite da trčite, plešete na aerobiku, igrate nogomet ili košarku, rekreativno boksate ili vježbate karate, važno je da znate da ne činite generalno lošu stvar za svoje tijelo, ali isto tako trebate znati da ne činite baš ni onu najbolju. Za unapređenje vašeg zdravlja trebate trening s visokim kontrakcijama, odnosno trening jačine i snage. Tako će treniranje biti kompletno, a vi učiniti svoje zdravlje boljim i život kvalitetnijim.

***

Naslovnica / image by prostooleh on Freepik