Kako dišeš, tako živiš

Prva stvar koju uradimo kada se rodimo je da udahnemo, a posljednja, na kraju života, je da izdahnemo… Prethodna rečenica slikovito govori o važnosti disanja, ne samo za zdravlje nego za življenje, mada nepravedno biva zapostavljen ovaj segment u kontekstu savremenog fitnessa, kondicijske pripreme i zdravlja općenito.

E sad, da ispričam svoju priču. I sâm sam disanje podcjenjivao zbog predznanja koja sam stekao u tri svoje druge kuće, u kojima sam sigurno proveo više vremena budan nego u svojoj prvoj kući. Prvenstveno mislim na sportsku salu, zatim Srednju medicinsku školu te Fakultet sporta. Samo, da se odmah ogradim, ne želim ovim podcjeniti ili nanijeti bilo kakvu štetu mjestima na kojima sam stekao znanja i titule koje su me na pozitivan način označile i izdvojile iz prosjeka, uslovno rečeno. Jednostavno bih volio da ovo bude znak, odnosno podsjetnik obrazovnim ustanovama i trenerima koji rade sa sportistima ili rekreativcima te studentima koji će se na bilo koji način baviti zdravljem, da rade na edukaciji disanja. Obično, kada učimo o oporavku, kaže se da su dva načina oporavka hrana i suplementacija te san. Naravno, slažem se, ali najbitnije je zapravo disanje i treba doći prije ova dva navedena vida oporavka.

Najbolje učimo na svojoj koži

Radeći u sportu, snalazeći se, 2007. godine sam počeo raditi kao ski instruktor. U početku oporavak poslije napornih dana na skijanju je bio poprilično zadovoljavajući. Međutim, nekada od 2013. godine počeli su se javljati problem sa sinusima. Naravno, nakon sezone skijanja sam posjećivao ORL ljekara i medikamenti koje bi mi propisao ljekar su mi pomagali otprilike tri godine, iako je taj opravak zapravo jako dugo trajao. Nakon tri ili četiri godine sam odlučio da riješim taj problem jednom za sva vremena! Otišao sam na jedan detaljniji pregled kod ORL ljekara i zaključak je bio da nos moram operisati hitno, jer očito, nos je lomljen više puta. Septum (pregradna hrskavica) je naprosto zgužvana, tako da je prohodnost jedne strane, po navodima ljekara, bila oko 30%, a druge oko 50%.

Pošto sam istovremeno imao i upaljene krajnike u periodima kada su i sinusi bili upaljeni, pitao sam ljekara šta je s njima? On mi je rekao „Krajnike trebaš operisati prije nosa!“, koji je, kako navedoh, bio hitan za operaciju. Očekivano, dobio sam punu kesu medikamenata i predračune za te dvije operacije. Izašao sam poprilično deprimiran. Odlučio sam se posavjetovati još s par ljekara, koje sam privatno poznavao, te na osnovu njihovih savjeta, ipak sam donio odluku da krajnike operišem u državnoj ustanovi, a nos „privatno“, pošto ta operacija zahtjeva „boljeg“ stručnjaka. E, kako to biva kod nas, opet preko poznanstava sam našao jednog ljekara u državnoj ustanovi s kojim sam stupio u kontakt radi pregleda i nekog načelnog dogovora za operaciju krajnika. Međutim, on me je savjetovao da sačekamo jesen, jer je tada bio ljetni period, dok hladniji period ipak bolje pogoduje zarastanju rana. Poslušao sam ga.

Disanje na nos

U tom periodu sam već počeo posjećivati seminare vezane za fitness, kondicijsku pripremu i zdravlje. Na jednom od seminara, dio predavanja i praktičnog rada bio je vezan za disanje. Pored ostalih stvari, poruka koja je meni bila ključna tada, urezala se u sjećanje, jeste da kada bismo disali na nos (udah i izdah), značajno bismo smanjili mogućnost upale gornjih disajnih puteva. Disanje samo na nos!? To se kosilo s mojim ranijim saznanjima o disanju. Međutim, odmah sam to počeo primjenjivati, a na tom seminaru sam čuo i jednu “blesavu” stvar, da si zalijepiš usta trakom za zavoj dok spavaš, i to sam odmah počeo primjenjivati. I desilo se čudo! Moji uvijek pomalo upaljeni sinusi, kada sam i “zdrav” su bili sada OK. Moj nos je naprosto proradio i nisam više imao potrebu držati usta otvorenim.

Budio sam se odmorniji čak i kada bih kraće spavao!

Te iste godine, na jesen, u Sarajevu je bio zakazan seminar Steva Maxwella, odnosno certifikacija za kettlebell trenera, te seminar disanja i još seminar mobilnosti, o čemu sam pisao u prethodnom članku. Prvo sam si bookirao mjesto na certifikaciji za kettlebell. Svakako kada ranije rezervišeš, kotizacija za event je dosta manja, što mi je u tom trenutku, kada sam već spoznao važnost disanja i osjetio olakšanje, omogućilo da po redovnoj cijeni bookiram i druga dva seminara. Opet, koliko god da je koštalo – ovo znanje nema cijenu!

Na seminaru sam sreo i dvojica kolega, koji su prethodno imali operaciju nosa. Po njihovim navodima, nakon operacije, nos i disanje su bili uredu u narednih 5-6 mjeseci, ali onda se sve vratilo na staro. Kao i ja, na seminar su došli tragajući za nekim rješenjem. Tokom seminara smo naučili mnogo o disanju, pri treningu ali i općenito. To je bila moja prva i otkrivajuća edukacija o disanju. Obrazložit ću ukratko kako ustvari funkcioniše disanje.

Kako pravilno disati?

Trebamo disati isključivo na nos, pri udisaju i izdisaju, te isključivo dijafragmalno – abdominalno. Prvi čovjekov udah kada se rodi je upravo takav i to je onaj najefikasniji udah. A zašto je najefikasniji? Zato što kada dišemo na nos, zrak se u nosu grije ili hladi na optimalnu temperaturu. Potom, zrak se vlaži na optimalan nivo vlažnosti, dok prašina iz zraka biva zadržana na nosnim dlačicama. Vratni mišići se kontrakuju, što prevenira upale krajnika, ždrijela itd.

Pored navedenog naš nos je bitan senzor koji tijelu daje informacije je li hladno ili toplo. Daje informaciju termoregulacionom sistemu da reaguje na optimalan način. Sve navedeno dovodi do toga da napravimo optimalne uslove za razmjenu gasova u našim plućima. Na taj način kisik se veže za crvena krvna zrnca i dolazi do ćelija, a ćelije rade, uslovno rečeno, na kisik, tj. dešava se metabolizam.

Svakim našim dahom pravimo detoks.

Koja razlika je između čovjeka koji može uraditi deset sklekova i stotinu? Ovaj koji može uraditi stotinu sklekova ima efikasniji trakt za disanje, odnosno funkcionalni sistem, koji je u stanju dopremiti dovoljno kisika ćelijama mišića. Na taj način ćelije rade “svoj posao” i čiste se, a tkiva bivaju alkalna. Tako preveniramo upalne procese a samim tim i autoimune bolesti. Svakim našim dahom pravimo zapravo detoks.

Optimum utroška energije za bolji rad našeg kompletnog sistema

Dijafragmalno disanje troši mnogo manje energije od disanja gornjim partijama pluća. Pored toga, taj način disanja stimulira varenje i naše hormone da nas umiruju, čak nas to čini bolje fokusiranim. Naša limfa nema organ koji pravi njenu cirkulaciju, a 70% limfnih čvorova u našem tijelu se nalazi oko dijafragme. Dijafragmalnim disanjem činimo da limfa zapravo cirkuliše.

U suprotnom, kada dišemo na usta, gornjim partijama zrak ulazi u naša pluća u neoptimalnom stanju, nefiltriran. Naše tijelo ne dobiva informacije o temperaturi zraka, a samim tim nemamo odgovarajuću reakciju termoregulacionog sistema. Tada je veća mogućnost prehlade, odnosno nekog upalnog procesa.

Plitak dah, uslijed plitkog disanja na usta, čini čak i to da stimuliramo hormone koji nas prave paničnim. Sjetite se samo kakav dah imamo kad nas neko popršće hladnom vodom, jako plitak, zar ne? Dobivamo osjećaj straha i panike?! E to se dešava na određen način svakim plitkim dahom na usta, ne u velikoj mjeri, ali ipak nije zanemarivo. Također, opcija disanja na nos a izdisaja na usta nije preporučljiva. U tom slučaju gubimo previše CO2 koji je esencijalan za naše dobro disanje, iako ga danas u main streamu sataniziraju, svakako iz neznanja.

Činjenica je da savremeni čovjek jede koliko mu nije potrebno, a isto tako i diše, odnosno pravi više ventilacija (udah + izdah = ventilacija) u jednoj minuti – sve preko norme koja treba da ga učini boljim. Istraživanja su pokazala da čovjek, koji nema sportsku/rekreativnu aktivnost sa zdravim funkcionalnim sistemom u stanju mirovanja, treba imati 12 i po ventilacija, dok oni koji su u formi trebaju da imaju ispod 7 i po ventilacija u jednoj minuti.

 Dišite isključivo na nos!

Moje tople preporuke svima koje muče česte upale gornjih disajnih puteva, svim majkama za njihovu djecu, ali i svima onima koji žele biti zdraviji, jeste da dišu isključivo na nos! Kad spomenuh majke, sjetih se podatka da su svojevremeno sva „indijanska“ plemena, i u Sjevernoj i Južnoj Americi, stavljali ruku na usta svojoj djeci kada bi djeca spavala, što je dovodilo do njihovog bržeg oporavka. Također, bitna stvar tokom tjelovježbe jeste i ta da svaki pokret treba pratiti udah ili izdah, naravno na nos, jer tako vaš „core“ radi u optimalnom režimu. I još jedna topla preporuka, za kraj, jeste da prije odlaska na spavanje zalijepite usta kako biste stekli naviku disanja na nos. Naravno, zalijepite samo sredinu usana, nemojte hermetički zatvoriti usta! Besplatno je a višestruko korisno.

I da napomenem, još jedan jako bitan preduslov za optimalno disanje je postura, tj. držanje tijela, ali o tome više u nekom od narednih članaka.

***

Naslovnica članka / Photo by Andrea Piacquadio on Pexels