Zašto nismo sretni?

Prema „World Happiness Reportu“[1] iz 2024. godine, Bosna i Hercegovina zauzima 65. mjesto od 143 zemlje u kojima je vršeno istraživanje generalnog nivoa sreće i zadovoljstva životom.

Istraživanje je rađeno od 2021. do 2023. godine, i zasnovano je na šest ključnih varijabli:

• Bruto društveni proizvod BDP (po glavi stanovnika)
• Podrška i pomoć od strane društva i okoline
• Očekivani životni vijek
• Sloboda u donošenju životnih izbora i odluka
• Velikodušnost i dobročinstvo
• Percipirani nivo korupcije u društvu

Kao i sve ostalo u životu, i sreća je relativan pojam. Ako posmatramo čašu kao polupunu, sretniji smo od 78 drugih zemalja svijeta pokrivenih ovim istraživanjem. Ako čašu gledamo kao polupraznu, 64 zemlje (pokrivene istraživanjem) su sretnije od nas. No, ovo su društveni faktori koji utiču na sreću pojedinca. Na većinu njih, kao individua, ne možemo (u značajnijoj mjeri) uticati, osim preseljenja u neku od zemalja koje su ispred BiH u pomenutom izvještaju.

Faktori na koje možemo uticati, a koji direktno utiču na našu sreću i zadovoljstvo životom su:

• Zdravlje (fizičko i mentalno): Zdrav čovjek ima 1.000 želja, bolestan samo jednu.

• Međuljudski odnosi svih vrsta (porodica, prijatelji, romantične veze, saradnici…): Prema većini istraživanja odnosi s drugih ljudskim bićima u našoj okolini su najvažniji faktor naše sreće i zadovoljstva.

• Svrha i ciljevi: Osjećaj svrhe i identificirana životna misija daju našem životu smisao i izvor su svakodnevne unutrašnje motivacije, a jasno postavljeni ciljevi nas vode ka njenom ispunjenju.

• Lični razvoj i cjeloživotno učenje: Razvijanje novih vještina i sticanje novih znanja donosi osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva.

• Kvalitetan balans između rada, zabave i odmora: Tamo gdje stanuju konstantni umor i iscrpljenost, tu sreća ne živi. Rad (i zarađivanje) su važan dio života, ali ne i najvažniji. I novac nije presudan faktor za sreću. Naravno, novac nam je potreban da priuštimo sebi i svojoj porodici krov nad glavom i topli obrok na stolu, i on u tom aspektu sprječava nesreću. Ali kupovina četvrtog automobila ili četrdeset i sedmog para cipela (dugoročno) nas neće učiniti sretnim.

• Pristup životu i zahvalnost: Način na koji tumačimo događaje u našem životu u mnogome utiče na našu sreću i zadovoljstvo. Optimističan stav i zahvalnost uvećavaju sreću, pesimizam i konstanto kukanje i prigovaranje je umanjuju.

• Društveni doprinos (lični): Pomaganje drugima u potrebi i davanje doprinosa zajednici donosi nam jedan od najtrajnijih efekata lične sreće.

Zbog svega navedenog, prije nego u potpunosti okrivimo zemlju u kojoj živimo za našu nesreću i nezadovoljstvo, trebamo sebi postaviti pitanja:

1. Da li mi je jasna moja životna svrha i misija, i da li imam postavljene ciljeve koji me vode ka njenom ispunjenju?

2. Kakvi su moji odnosi s drugim ljudskim bićima? Jesam li u dobrim odnosima s članovima svoje najbliže porodice? Koliko često govorim ljudima koje najviše volim, da ih volim? Da li provodim kvalitetno vrijeme sa svojom djecom, ili (previše) prepuštam djecu (a i sebe) ekranima svih vrsta (mobitel, laptop, TV…)? Da li se redovno čujem i provodim vrijeme s najdražim prijateljima? Jesam li rado viđena osoba među kolegama na poslu?

3. Koliko radim na svom fizičkom i mentalnom zdravlju? Da li redovno treniram (gym, pješačenje, trčanje, planinarenje, biciklo…)? Da li se brinem o svom mentalnom zdravlju (vrijeme u prirodi, meditacija, molitva, razgovor sa stručnim osobama poput coacha ili psihologa…)?

4. Jesam li istinski zahvalan na onome što imam u životu, i da li to zaista znam cijeniti? Da li u svemu gledam negativnu stranu? Da li često kukam, prigovaram i žalim se?

5. Koliko radim na sebi? Kada sam posljednji put platio (iz vlastitog džepa!) neku edukaciju, seminar, retreat? Koliko knjiga pročitam mjesečno?

6. Kako i koliko dugo spavam? Nosim li mobitel sa sobom u krevet? Da li TV ostaje upaljen dok spavam? Kada sam posljednji put učinio nešto samo za sebe? Kada sam se posljednji put nečega igrao kao da sam ponovo dijete?

7. Kada sam posljednji put nekome pomogao, bez ikakvog očekivanja i ličnog interesa? Jesam li odabrao područje mog društvenog djelovanja i doprinosa zajednici?

Razumijem da sam postavio mnogo pitanja, no želim vjerovati da većini nas nije potreban napredak baš u svim životnim poljima. Identificirajte u kojem polju/poljima ste najslabiji, postavite sebi iskreno navedena pitanja, i zatim se dajte u akciju da se poboljšate.

Jer, ono što nam zapravo donosi osjećaj sreće, zadovoljstva i ispunjenosti u konačnici nije uspjeh u jednom polju, nego kvalitetan BALANS u svim važnim životnim područjima.

I upravo ovdje većina ljudskih bića griješi. Stave prevelik fokus na samo jedno područje života, dok ostala područja zanemare. U jednom polju budu izrazito uspješni, a radi tog uspjeha žrtvuju druga važna područja svog života. I sreću.

Mislite li da je sretan milioner koji je teško bolestan?

Mislite li da je sretna imućna osoba (koja je bogatstvo naslijedila, ne zaradila), koja nema nikakvu svrhu, niti ciljeve u ovozemaljskom životu?

Mislite li da je sretna osoba koja je zdrava, ima supružnika i djecu koji ga vole, ali nema (dovoljno) novca da „stavi hranu na stol“?

Mislite li da je sretna osoba koja ima novac, zdravlje i ciljeve ali i porušene porodične (i/ili bračne) odnose?

Mislite li da je sretna osoba koja ima zdravlje i novac, ali nema nijednog iskrenog prijatelja koji bi mu pritrčao u pomoć u nevolji?

Mislite li da je sretan onaj ko ima sve u životu, ali nikada nikome nije pomogao niti učinio dobro djelo, u kojem nema vlastite koristi?

Ja duboko vjerujem da niko od njih nije istinski sretan.

Jer nema balans. Jer je u jednom ili više važnih područja dobio ocjenu „jedan“.

Evo, možemo ovo pogledati baš iz ugla školskih ocjena, s jednom razlikom: U životu ne možemo imati „sve petice“, jer bi to značilo da smo savršeno ljudsko biće, a takvo ne postoji. No, umjesto da imamo par „petica“, i par „jedinica“, ekstreme koje nam neće donijeti sreću, trebali bi npr. imati sve „četvorke“, možda i poneku „trojku“.

Trebali bi biti dobri ili vrlo dobri u svim važnim područjima života, i taj balans će nam donijeti zadovoljstvo, ispunjenje i u konačnici – sreću.

P. S. Molim vas, ne zaboravite se zabavljati u životu. Jer, nismo se prestali igrati zato što smo ostarili. Ostarili smo zato što smo se prestali igrati.

***

Naslovnica / photo by Freepik

---

[1] https://worldhappiness.report/ed/2024/happiness-of-the-younger-the-older-and-those-in-between/