Šta nas je Halid Bešlić naučio o sreći?

Foto: Vanja Lisac

Sedmog oktobra 2025. Bosni i Hercegovini je otkinut golem komad njene duše.

Na bolji, ljepši i pravedniji svijet preselio je najveći – Halid Bešlić.

Dunjaluk je izgubio velikog čovjeka, a ahiret dobio jednu od najsjajnijih duša u posljednjih stotinjak godina.

Mislim da ne postoji u regionu osoba čije srce i dušu nisu dotakle Halidove pjesme, i koga nije rastužio Halidov odlazak u vječnost.

Hiljade i hiljade objava na društvenim mrežama, a u rijetko kojoj piše: „Bio je najbolji pjevač“.

Gotovo svi pišu da je otišao „najbolji insan, čovjek, ljudsko biće, duša…“

Da se razumijemo: Halid je bio najbolji pjevač, ali je to bio njegov najmanji uspjeh. Jer, mnogo je fantastičnih pjevača preselilo na onaj svijet, ali rijetko ko je bio ovako ispraćen.

Zašto je Halid ispraćen s ovoliko ljubavi i emocija, širom planete?

Zato što je bio dobar insan, u teško vrijeme na još težem komadiću dunjaluka.

Toliko priča je posljednjih dana izašlo u javnost, o njegovim dobrim djelima, o tome kako je nesebično pomagao „i šakom i kapom“ sve one koji su bili u potrebi, na sve moguće načine. A nije želio da se to zna. I to je još jedna odlika velikog insana.

Pomažući drugima ispunjavao je svoju dušu, i usrećivao i njih i sebe. On nije pomagao drugima da bi bio sretan, on je bio sretan jer je pomagao drugima.

I to je, zapravo, „tajna“ trajne sreće i ispunjenja u ovozemaljskom životu.

Kada naš život i našu misiju podredimo ciljevima koji su plemeniti i veći od nas samih, a njihovo ostvarenje donese dobrobit našoj okolini, zajednici, društvu, državi i na kraju krajeva – planeti, bit ćemo nagrađeni ključevima istinske sreće.

Altruizam je najkraći put do ispunjene duše, i na ovom, i na onom svijetu. To je Halid znao, a svi ostali možemo od njega naučiti.

Neka nam njegov život bude putokaz da su najvrjednija djela uvijek ona koja učinimo za druge, i da najveći među nama ne vode – nego služe.

Halid je ostavio dunjaluk ljepšim nego ga je zatekao.

Hajdemo i mi.